
Anksioznost se rađa u vašem mozgu, vašim misaonim
procesima, vašem ponašanju, a osjećate je u vašem tijelu. Iako niste imali
takvu namjeru, vi ste sami naučili svoj mozak da bude anksiozan.
Možete li se prisjetiti vremena kada ste bili mali i učili ste čitati? Možda u početku niste bili u mogućnosti razumjeti što ste pročitali, iako ste već znali sva slova. Vježbali ste čitati i vremenom ste u tome postajali sve vještiji, tako da danas ne samo da možete bez teškoća pročitati, već možete i razumjeti što ste pročitali. Možda doista i ne morate znati što se događalo u vašem mozgu kako biste vi sada bili u mogućnosti čitati i razumjeti pročitano, jer vi samo znate da razumijete.
Ono što se zapravo dogodilo je da, kada na nešto svjesno i dovoljno dugo obraćamo pažnju, naš mozak uči i stvara neuralne puteve ili veze, pa u ovom slučaju sve ono što ima veze s čitanjem, gramatikom i razumijevanjem biva pohranjeno u našem mozgu. Što ste više vježbali, to su asocijativne veze u vašem mozgu postajale snažnije, sve dok se vježbanje nije isplatilo i čitanje je postalo automatska radnja.
Na jednaki ste način naučili svoj mozak da bude anksiozan. Kada vam se dogodi nešto loše vi to pamtite i učite određeno ponašanje kao odgovor na ono što vam se dogodilo. Svaki puta kad vam se dogodi nešto slično, vaše tjelesne i emocionalne reakcije povezane s vašim sjećanjem se ponavljaju. U svom ste mozgu stvorili i vremenom ojačali neuralne puteve i veze povezane s anksioznošću koje sada funkcioniraju automatski i ne samo da objašnjavaju vašu anksioznost, već vas i održavaju anksioznima.
Problem stoga ne leži u anksioznosti, već u vašem uobičajenom načinu razmišljanja i reagiranja koji su vremenom naučili vaš mozak da bude anksiozan. Vaša je anksioznost postala dobro utaban put uvijek dostupan u određenim (ili možda svim) situacijama. Da biste osjetili anksioznost i onda kada to nije nužno, potrebno je ponavljanje i vježba. Vi to sigurno ne činite namjerno, ali vaš je mozak programiran na način da obraća više pažnje na negativna nego na pozitivna iskustva, zato jer vam negativna iskustva mogu naštetiti. Vaš je anksiozni mozak uvijek na oprezu tražeći “moguće” opasnosti.
|