Terapija može biti misteriozna i zastrašujuća, posebno ako ne znate što možete očekivati.

Evo što bi psiholozi željeli da znate o terapiji:

1)      Posao terapeuta nije davanje savjeta.

Terapeut vam neće reći da li biste trebali pokrenuti brakorazvodnu parnicu ili dati otkaz na poslu. Terapeutov posao je da vam pomogne da bolje upoznate sebe i promijenite način na koji razmišljate, kako se ponašate ili promijenite način na koji općenito shvaćate svijet.

Terapeut vas, naravno, može upoznati sa strategijama kako se nositi s mentalnom bolešću kao što je npr. depresija, anksioznost ili bipolarni poremećaj, ali kada se radi o odlukama u vašem privatnom životu, terapeut je radije samo facilitator ili vodič, nego netko tko će vam dati savjet što da učinite. Želite li doista doći na terapiju i svoju moć odlučivanja prepustiti nekom drugom ili biste radije željeli naučiti kako tu moć koju imate koristiti na svoj osobit način?

2)      I terapeut viđa svog terapeuta.

Većina psihologa ima svog terapeuta kojeg možda baš i ne viđa uvijek i stalno, ali to se svakako povremeno događa tijekom njihove karijere. Većina psihoterapijskih pravaca čak i zahtjeva da kandidati koji su u edukaciji sudjeluju u terapiji.

3)      Psiholozi ne propisuju lijekove.

To je obično posao psihijatara ili liječnika obiteljske medicine, a ne psihologa. Međutim, vaš terapeut može stupiti u kontakt s liječnikom koji vam je propisao lijekove, kako bi vam pomogao da ili počnete ili prestanete uzimati lijekove, ovisno o tome što je u vašem najboljem interesu.

4)      Ne morate imati dijagnozu mentalne bolesti da biste išli na terapiju.

Jedna od uobičajenih zabluda je da morate biti «ludi» da biste išli na terapiju. Postoje mnogi razlozi zbog kojih ljudi idu na terapiju, a koji nemaju nikakve veze s mentalnim poremećajima. No, i onda kada ljudi potraže pomoć zato što imaju neki poremećaj, nema nikakvog razloga za sram. Dobit će pomoć koju trebaju i razgovarat će sa stručnjakom, jednako kao što bi potražili pomoć za bilo koji drugi zdravstveni problem. Kada se mučite s nekim problemom ali vas još uvijek ne ometa u dovoljnoj mjeri da biste potražili pomoć, tada oklijevate otići na terapiju jer imate osjećaj da vam ne treba. Međutim, ako osjećate da ste se našli u začaranom krugu, da ste preplavljeni negativnim emocijama ili niste u mogućnosti funkcionirati kao što biste htjeli, to je znak da trebate s nekim popričati.

5)      Vaš terapeut ne razgovara o vama u kafiću sa svojim prijateljima.

Prvo je pravilo svake terapije – povjerljivost. No, terapeut može raspravljati o nekim temama i slučajevima s malom grupom pouzdanih kolega. Terapeuti mogu imati i grupe koje se sastaju jednom do dva puta mjesečno kako bi raspravljali o nekim slučajevima i savjetovali se sa svojim kolegama. Kad kažemo «slučajevi», tada to samo znači da se ne otkrivaju nikakvi identifikacijski podaci o klijentu, pa čak niti kolegama.

6)      Terapeut vas po svoj prilici ne googla.

Bez klijentove dozvole, googlanje bi na neki način predstavljalo prekoračenje granica povjerljivosti. Terapeut će radije s vama razgovarati o temama koje sami donosite u terapeutski proces, ne forsirajući vas, primjerice, da objasnite neku fotografiju koju ste objavili proteklog vikenda na svom facebook profilu.

7)      Vaš terapeut neće pokazati znakove prepoznavanja u javnosti, osim ako vi to ne učinite prvi.

Ne morate brinuti o tome da ćete negdje u javnosti naletjeti na svog terapeuta koji će vas pozdraviti i pitati za zdravlje, dok ste vi u društvu svojih prijatelja ili obitelji. Ukoliko sami prvi pozdravite i priđete započinjući razgovor, čak niti tada terapeut neće dati do znanja da je on vaš terapeut, osim ako vi to ne učinite prvi. Znači, osjećajte se slobodnima pozdraviti terapeuta, predstaviti ga kao terapeuta ili učitelja joge, ili susjeda, ili ga možete u potpunosti ignorirati. Odluka je na vama, a ukoliko je to nešto što vas brine, možete slobodno o tome unaprijed razgovarati sa svojim terapeutom na nekom od vaših susreta.

8)      Neće vam nužno pomoći to što samo odlazite na terapiju  – morate sudjelovati.

Terapije nije isto što i odlazak kod liječnika primarne prakse zbog upale sinusa za što ćete vjerojatno dobiti antibiotik i otići kući. Terapija iziskuje suradnju, a ne samo pasivno sjedenje i očekivanje rezultata. Ukoliko je klijent spreman i voljan razgovarati o tome što ga je dovelo na terapiju i na čemu bi želio raditi, to može cijeli proces učiniti značajno učinkovitijim.

9)      Terapija ne mora biti dugoročna obaveza.

Ljudi možda ponekad oklijevaju ući u terapiju jer misle da ako odu jednom da će tamo zapeti idućih deset godina, tri puta tjedno, a to se čini ogromnom i teškom odlukom. Duljina i učestalost terapije je vrlo individualna. Možete otići samo jednom, nekoliko puta mjesečno ili dulje, ovisno o tome kroz što prolazite i što želite postići.

Sasvim je legitimno pitati terapeuta kako će terapija izgledati, koliko dugo ćete zajedno raditi i  kako ćete znati kada ste završili s terapijom.

10)   Kada ste u potrazi za terapeutom, najvažniji čimbenik je - da li vam terapeut odgovara.

Možete viđati najboljeg, najkvalificiranijeg terapeuta na cijelom svijetu, ali ako nemate dobar osjećaj, terapija neće baš biti učinkovita. Istraživanja kažu da je od svih različitih varijabli, kao što su vrsta psihoterapije, edukacija terapeuta, trajanje terapije i slično, jedan od najznačajnijih čimbenika u uspješnosti terapije taj, da li vam terapeut odgovara. Naime, iskustvo terapije neće uvijek biti zabavno ili ugodno, ali u tom kontekstu, trebali bi osjećati da vas vaš terapeut čuje, razumije i poštuje, trebali biste se osjećati sigurno i prihvaćeno, jer će ponekad terapuet pred vas stavljati i neke izazove.

11)   Prekid terapije ne znači da se nikad više ne možete vratiti.

Terapeut se nada da ćete na kraju terapije postići svoje ciljeve, da ćete imati osjećaj da se vaše funkcioniranje u odnosima s drugim ljudima ili na poslu, kao i općenito – popravilo, da osjećate kako doprinosite svemu što vama predstavlja neku vrijednost, a da vas pritom ne ometaju simptomi ili problemi koje ste imali ranije. Naravno, život se događa i stvari se mjenjaju, i to što ste se godinama osjećali bolje ne znači nužno da nećete ponovo trebati pomoć terapeuta u budućnosti. To, dakle, ne znači da možda nikada nećete zatrebati barem jedan podržavajući terapijski susret, baš kao što povremeno odete i svom liječniku opće prakse. Zato slobodno nazovite svog terapeuta i dogovorite susret kad god se nađete u situaciji da vam treba razgovor.

12)   Ako vas brine da bi nešto moglo biti neprikladno – na primjer zagrliti terapeuta ili pitati ga o njegovom privatnom životu – jednostavno popričajte s njim o tome.

Neće svaki terapeut biti otvoren za grljenje sa svojim klijentima, ali ako doista osjećate takvu potrebu, nemojte da vam bude neugodno o tome razgovarati. Klijenti bi se trebali osjećati slobodnima da kažu ili pitaju bilo što. Ako vam je nešto na pameti jednostavno pitajte, a onda dozvolite terapeutu da odluči hoće li vam odgovoriti na to pitanje ili neće. Pokušajte ne filtrirati i cenzurirati sebe.

13)   Terapeuti nemaju sve odgovore.

Ponekad ljudi misle kako terapeuti imaju posebne sposobnosti da znaju što mislite, ali vjerujte, nemaju. Terapeuti su educirani u razumijevanju načina na koji funkcionira ljudski um, kako se ljudi ponašaju, kako funkcioniraju emocije, i u mogućnosti su koristiti ta znanja kako bi razumjeli specifične situacije u kojima se netko nalazi. Terapeuti ne posjeduju magične vještine koje bi im omogućile da odmah znaju pročitati što se s vama događa – terapija je proces.

14)   Biti terapeut može biti težak posao.

Susreti s raznim klijentima tijekom svakog dana i pomaganje pacijentima koji prolaze kroz izrazito traumatska iskustva, može biti izuzetno obeshrabrujuće. Normalno je da može biti teško slušati teške priče sat za satom, dan za danom i još uvijek imati dovoljno energije na kraju dana za svoju vlastitu obitelj. To može biti izazov, ali je svakako izvedivo. Terapeuti su profesionalni čuvari tajni, zbog čega nakon nekog vremena za to mogu i platiti određenu cijenu. Za terapeute je stoga, doista važno da imaju svoje osobe kojima se i sami mogu povjeriti, kao i razgovarati o raznim stvarima.

15)   Postoji mogućnost da terapeuti svoj posao nalaze i izuzetno nagrađujućim.

Kada terapija funkcionira, a činjenica je da funkcionira, izaći ćete iz nje s novim razumijevanjem i novim načinima kako činiti neke stvari. To je vaše i vi to posjedujete, i to nešto ostaje s vama tijekom ostatka vašeg života. Terapeuti vole ljude, vole ih upoznavati i ljude uglavnom smatraju beskrajno zanimljivima. Kada god je u mogućnosti vidjeti kako se događa nečiji proces rasta i kako se događaju pozitivne promjene, terapeut je oduševljen i u takvim se prilikama iskreno raduje vašem napretku zajedno s vama.

 

Stephanie Smith, Ph.D., clinical psychologist in Colorado; Ryan Howes, Ph.D., clinical psychologist and professor at Fuller Graduate School of Psychology; and Lynn Bufka, Ph.D., associate executive director of Practice research and Policy at the American Psychological Association.